Sokolsko društvo Beograd Matica
nastanak i razvoj
Sokolsko društvo Beograd Matica je prvo osnovano sokolsko društvo u Srbiji. Osnovano je 1891. godine, kao Beogradsko gimnastičko društvo „Soko“, i najstarije je po kontinuitetu postojanja i delovanja ne samo u sokolstvu, već i gimnastici. Sledbenik je dva prethodno osnovana društva – Prve srpske družine za gimnastiku i borenje (1857., Kneževina Srbija) i Beogradskog društva za gimnastiku i borenje (1882., Kraljevina Srbija). Kako su sva tri pomenuta društva vodili isti akteri – začetnici, utemeljivači, predvodnici, vežbači i ugledni članovi, za godinu osnivanja SD Beograd Matice se u primarnim izvorima i periodici navodi 1882., kao godina nastavljanja, tj. obnavljanja organizovanog gimnastičkog rada – osnivanjem „jednog velikog gimnastičkog društva, sa ograncima po Kraljevini Srbiji“, a pojava i počeci Sokolstva u Srbiji vezuju za 1891. godinu, kada je prihvaćena češka Tiršova sokolska ideja i gimnastičko društvo preorijentisano na sokolski sistem vežbanja i preimenovano u sokolsko.
Rad sokolskog društva u početku bio je skroman, jer se članstvo ubrzo, od novembra 1892. delilo na pristalice Sokola koje su za sokolsko vežbanje i Dušanovce koji su za viteško, dotadašnje turnersko vežbanje. Gimnastika je bila i dalje okosnica programa vežbanja, a pored vežbi na turnerskim (nemačkim) spravama i turnerskih sadržaja (trčanja, skakanja, preskakanja, borenja), vežbale su se i proste vežbe, ritmika, vežbe sa rekvizitima, skupine i masovne sletske vežbe, a desetak godina kasnije novi sadržaji vežbanja prerastaće u nove sportske discipline – moderne sportove.
Sokoli Matice nisu imali svoju vežbaonicu više od pola veka, do 1936. godine, kada je izgrađen moderan sokolski dom od štednih priloga sokolskog članstva i finansijske pomoći države u Deligradskoj ulici. Do tada, prema podacima iz primarnih izvora, selili su se više puta i na raznim lokacijama telesno vežbali u pogodnim objektima za „gimnastisanje i aktivnosti na opštu korist“. Otvorena vežbališta i „sokolane“ dodeljivane su od opštinskih vlasti ili imućnih dobrotvora, kod Delijske česme, u Brankovoj ulici, u Staroj bogosloviji kod Saborne crkve, u dvorištu Vatrogasne čete u ulici Jugovića, u Bosanskoj ulici nedaleko od železničke stanice, u zgradi Druge beogradske gimnazije na Batal Džamiji (na uglu Vlajkovićeve ulice naspram Narodne skupštine Srbije), u sali kafane „Knez Mihailo“ i kod „Imperijala“, i na Letnjem vežbalištu 1906. u dvorištu Poreskog odeljenja između Brankove i Kosmajske ulice (Maršala Birjuzova, lokacija jevrejske sinagoge).
U sokolskom radu pridavan je veliki značaj, pored telovežbenog, i vaspitno-prosvetnom radu. Suštinu sokolske ideje karakterisale su četiri Sokolske težnje, ove vodilje ostvarivane su telesnim, moralnim, nacionalnim i demokratskim vaspitavanjem članstva – da bude snažno, zdravo, smelo, uzorno, ujedinjeno, rodoljubivo, solidarno, ravnopravno…
Od 1908., kada je počelo mirenje i ujedinjavanje obe rivalske struje (1910.), sokolstvo se iz Matice širilo i jačalo, a tome su, pored naših predvodnika, posebno doprineli i vredni češki učitelji odani sokolstvu Vladimir Malina, Jan Svoboda i Jan Zajček, i naročito František Hofman (kasnije je promenio ime i prezime u Miroslav Vojinović) koji će oživeti i tehnički i organizaciono reformisati Maticu, a iz koje će se ubrzo širiti i razvijati sokolski koren i van Beograda.
Sokoli Beograd Matice su znanjem, verom, snagom, dobrotom, etikom i entuzijazmom vaspitno, obrazovno i kulturno preobražavali stanovništvo Beograda i šire. Sokolski sadržaji i aktivnosti, dok je Matica nastajala, razvijala se i avangardno potvrđivala, kao što su brojne gimnastičke akademije, javni časovi, masovni sletski nastupi, „sportske utakmice“, državne svečanosti, priredbe, koncerti, posela, sokolski defilei u sokolskim odorama, zavetovanja pred društvenom zastavom uz sokolsku himnu, izleti, putovanja, letovanja, humanitarne akcije, zatim, osnivanje knjižnice i čitaonice, sokolskog bioskopa, hora i orkestra, folklorne, lutkarske i pozorišne sekcije, uvođenje novih sportova, izgradnja sokolskog doma… – vrednosti su Sokolstva, duboko urezane u pamćenje svih sokolskih generacija u Matici.
Sokolski standardi, u ono vreme vrlo visoko postavljeni, u nekim aspektima neće nikada biti ponovljeni. Sa ove vremenske distance, današnji članovi Beograd Matice ponose se ogromnim ugledom koje je Društvo sticalo, jer su ga vodili neumorni gimnastički i sokolski prednjaci na čelu sa svojim najistaknutijim članovima – velikanima srpske gimnastike i sokolstva Stevom Todorovićem, Vladanom Đorđevićem, Vojislavom Rašićem, Miroslavom Vojinovićem… Ogroman doprinos da sokolski pokret zaživi u Srbiji i šire dalo je brojno članstvo Matice, uticajne i ugledne ličnosti iz sveta nauke, politike, kulture, umetnosti, vojske, crkve, najrazličitijih profesija i nacionalnosti, među njima i vrlo istaknuti Česi.
Rad Matice podržavale su obe dinastije, Obrenovići i Karađorđevići, jer je društvo Matica prepoznato kao svojevrsno uporište društvenog ustrojstva Kraljevine Srbije, potom i Kraljevine Jugoslavije, u prilikama kada su se stvarale i razvijale države, gradili sistemi fizičkog vežbanja, i u složenim istorijsko-političkim trenucima branio suverenitet zemlje. Matica je opravdala svoje ime, neprikosnovenom ulogom u osnivanju i razvoju sličnih građanskih gimnastičkih i sokolskih društava širom Srbije, ali i matičnosti u počecima telesnog vežbanja i gimnastike, potom i stvaranju i popularizaciji modernog sporta, odvajanjem „gimnastičkih sportskih odeljenja“ u sportske klubove, krajem 19. i početkom 20. veka u Srbiji.
U dvadesetim i tridesetim godinama prošlog veka, do početka Drugog svetskog rata, Beograd Matica se omasovila u članstvu i programski ojačala, što je potvrđivano u sletskim i takmičarskim nastupima i raznim društvenim poduhvatima. Izuzetnim rezultatima svakako su diprineli i bolji uslovi za rad Društva, izgradnjom velelepnog sokolskog doma 1936. godine, pod imenom „Sokolski dom kralja Aleksandra I”.
U dvadesetim i tridesetim godinama prošlog veka, do početka Drugog svetskog rata, Beograd Matica se omasovila u članstvu i programski ojačala, što je potvrđivano u sletskim i takmičarskim nastupima i raznim društvenim poduhvatima. Izuzetnim rezultatima svakako su diprineli i bolji uslovi za rad Društva, izgradnjom velelepnog sokolskog doma 1936. godine, pod imenom „Sokolski dom kralja Aleksandra I”.
Zenit sokolskog delovanja doseže do pred početak Drugog svetskog rata. Tokom 1940. sokoli i sokolice Beograd Matice vežbačke aktivnosti zamenili su odbrambenom obukom. Poslednji put su se masovno okupili na martovskim demonstracijama i mitinzima, podržavajući proteste i puč naroda kada je poništen Trojni pakt. Sokolski rad je zabranjen, i sokolski dom zatvoren. Većina sokola je izbegla pred okupatorom ili mobilisana, a mnogi su poginuli u odbrani zemlje. Po završetku Drugog svetskog rata Sokolstvo nije obnovljeno, iako se u fiskulturnim društvima u oslobođenoj Jugoslaviji rad oslanjao na iskustvo sokolskih prednjaka Kraljevine Jugoslavije. Pola veka kasnije, kada je u Pragu obnovljeno Svetsko sokolstvo (1993.), obnovljen je i rad Sokolskog društva Beograd Matica (1994.).
Društvo danas, poštuje izvorne principe sokolstva, promoviše zdravlje, sposobnost, jednakost, pravičnost, različitost u jedinstvu, humanost, slobodoumnost, patriotizam… Pored održavanja svojih redovnih aktivnosti po sekcijama, članstvo se priprema za učešća ili takmičenja na tradicionalnim manifestacijama u Sloveniji i Srbiji u skokovima sa trambuline, kao i u međusobnim sokolskim susretima sokolskih društava Srbije. Sokolski program je raznovrstan, održavaju se izleti, gimnastičke i plesne revije, razna takmičenja, dani atletike, sokolski gimnastičko-atletski višeboji, povremeni seminari, gimnastički kampovi, javni časovi na gradskim trgovima, kao i učešća na regionalnim masovnim priredbama, velikim internacionalnim inostranim sletovima u Sloveniji, Slovačkoj, Češkoj…
Nažalost, posle opstajanja tokom svih godina kroz tri veka, Društvo nema ni najskromnije uslove za vežbanje, svoje aktivnosti realizuje plaćanjem zakupa sportskih sala i kancelarije, i onih prostora koji su mu nekada oduzeti u sokolskom domu. Ali, uprkos tome, članovi SD Beograd Matice ne gube nadu da će im država vratiti njihov zaveštan sokolski dom, uporni su u tome kao i nekadašnji sokoli koji su ga neumorno dugo gradili sopstvenim snagama i prilozima, iako im je jednom prilikom rečeno da „Dom ne treba poveriti društvenoj organizaciji na upravljanje sobzirom na vrednost objekta“…
U SD Beograd Matica, uprkos limitiranim prostornim i finansijskim uslovima, i danas, kao i u nekadašnjoj Matici, „vri kao u košnici“, ne bi li se članovima dali podsticaji za zdraviji, sadržajniji i uspešniji način života.
Priredio: prof. dr Vladan Vukašinović
Izvori podataka: Arhiv Srbije, MPs-p, 1881. 18, 110: Pisma ministru Garašaninu povodom inicijative osnivanja Gimnastičkog društva; Vukašinović, Vladan, Gimnastika i sokolstvo u Srbiji do 1941. godine, velikani srpske gimnastike i sokolstva. Beograd, 2016. UB FSFV; Oko sokolovo, glasnik Sokolske župe Beograd: br.7, 1937; br. 2, 1938; br. 3 i 4, 1939; Srpske novine, 5.01.1882. i 3.04.1882.